четвртак, 13. март 2014.

To ne zna niko, samo ti...

Hej...
Znate li onaj osecaj kada vam se cini da ste sami na svetu?
Kada vam se cini da je svuda mrak?
Ako ne znate, dobro je..
Ipak... Ja znam..
Znate.. Osecam strah, nesigurnost u samu sebe mozda. Mozda i u ljude oko mene.
Ovo je trenutak kada se zapravo plasim svega.. Plasim se sta mi nosi sutra. Plasim se. Jako.
Plasim se cak i da cu izgubiti onu osobu koja mi daje snagu.
Bojim se da cu tako mozda izgubiti i samu sebe..
Da cu ostati izgubljena.
Izgubljena medju zvucima. Medju stvarima. Medju ljudima.
I sada, treba mi samo njegov zagrljaj. Treba mi njegov glas. Zelim da cujem kako ce sve biti dobro. Kako ce da prodje. Kako ce ponovo da svane.
Zelim samo da bude pored mene. Da me cuva, pazi. Da me voli.
Zapravo, to je to.
Zelim samo da me voli.
I samo onaj osmeh. Najlepsi.
Potreban mi je.
Jer bez tog osmeha nema ni mog.
A bez osmeha, ja ni ne postojim.
"Hocu osmeh, necu bes. Pusti nasu pesmu.. Tebi cuvam zadnji ples.."
"Daj okreni, taj ringispil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjici, tuzno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi..
I dodaj svetu malo boje...
Cudo moje"

 

уторак, 11. март 2014.

Volela bih da ti kazem..

Znas..Volela bih da ti kazem.. Da..
Ma znas..
U poslednje vremese osecam kao da sam u nekoj buci. Kao da stalno krci radio i svi ti glasovi se takmice za prevlast. Nastavnici, roditelji, casopisi. Sta je moderno, a sta nije. Ko je kul, a ko ne. Sve te gluposti toliko su glasne da gotovo ne mogu da cujem sopstvene misli. Pa samo zelim da pobegem. Od svega. Ali onda ugledam tebe. Vidim te kakomi dolazis u susret , onda me pogledas i nasmejes se. Samo se nasmejes i sva buka jednostavno nestane. Razumes?
I onda mogu da cujem samo tvoj glas. I tek tada je onako kako treba da bude <3


Morning :)

Dobro jutro :)
Ja sam se probudila pre malo vise od sat vremena ali nikako nisam mogla da smislim o cemu da pisem..
Zapravo, jos uvek nemam ideju ali ok..
Znate kako, u zadnje vreme se osecam pomalo cudno..
Mozda ne cudno ali svakako drugacije xD
Osecam kako celi svet ocekuje nesto od mene i zabrinuta sam jer ne znam da li sam u stanju da ispunim ta ocekivanja..
Imam osecaj kako se od mene ocekuje da budem savrsena. Savrsena cerka, koja ce slusati sve sto joj se kaze, koja ce uciniti svoje roditelje ponosnim i postati bolja osoba od njih samih. Savrsena sestra, koja ce biti uzor svom bratu i sestri, neko ko ce ih cuvati, paziti, nauciti raznim stvarima.. Savrsena drugarica, koja ce uvek biti tu za svoje prijatelje, koja ce im se naci u nevolji, koja ce im pomoci, savetovati ih... Savrsena ucenica, koja ce uve imati odlicne ocene, koja ce ucestvovati na svim mogucim nastavnim i van nastavnim aktivnostima. Savrsena pevacica, koja ce uvek biti tu da uskoci za neku priredbu ili nastup, koja ce odlicno otpevati svaki ton, koja ce pristati da peva bilo koju pesmu koja se od nje trazi, koja nikada nece isfalsirati.. Savrsena devojka koja ce uvek biti tu za svog decka, koja ce ga podrzavati, voleti najvise na svetu, boriti se za nasu vezu, cuvati je...
Ne znam, kada o tome pisem, nekako mi je lakse. U principu, uvidjam kako to nije onako veliki problem kao sto mi se cinilo da jeste..
Verovatno svi oni samo traze da budem najbolja sto mogu, samo zato sto ZNAJU DA MOGU.
I verovatno je to dobro, jer, ko zna gde bih bila da nije njih..
Ne znam, moguce i da preterujem.. Verovatno..
Idem sad..
Moracu da jos malo razmislim o ovoj temi...
U svakom slucaju
Put do savršenstva nema kraja zato je i trganje za savrsenstvom vecno.
Do tada, pozz od Anje :3
 
 
 


понедељак, 10. март 2014.

I'm back

Hej :)
Paa ovako.. Dugo, dugo nisam pisala ali sam malopre uzela laptop i odlucila da prionem na posao.
Naime, setila sam se bloga i bilo mi je pomalo krivo sto sam ga zapostavila. I tako, resila sam da pokusam ponovo. Nadam se da cete me podrzati :)
Uglavnom, imam toliko toga da kazem.. A posto nisam bila tu za praznike, skoncentrisacu se na neke druge teme..
Iskreno, moram da vam priznam da vec skoro cetiri meseca uglavnom razmisljam samo o ljubavi ( Sta cu, zaljubila sam se :3 ) i da je to jedna od mojih neiscrpnih tema za pisanje.. Pa, evo, napisacu par misli koje mi se motaju po glavi ovih dana..
.....
U ovom svetu samo ljubav zasluzuje bas sve. Sve ostalo nema nikakve logike. Nije tesko reci: "Volim te". Tesko j te reci zaista osetiti. Tesko je pronaci osobu koja je vredna da ih cuje od tebe. Ali, ako je slucajno pronadjes kako lebdi u nekom kutku svemira cekajuci bas tebe, ne pustaj je. Ni po koju cenu. Jer kad volis, niko ti nista ne moze. Onda kad izgubis ljubav, gubis bas sve. Ostajes potpuno sam.

понедељак, 18. новембар 2013.

Malecka...

Hej,ljudi,kako je? :D
Ja sam se sad dokopala kompa pa kao da se javim ;)
Sta bih vam mogla pisati xDD
Ne znam... 
Imam potrebu da pisem o jednoj osobi..
Osobi koja je usla u moj zivot i okrenula ga za 360 stepeni..
Osobi koja me oraspolozi onda kada niko drugi ne moze,osobi koja me podrzava,uvek je tu za mene.Osobi bez koje ne mogu,ne zelim i necu..Osobi koja moze da me zove Malecka<3...Znate,mislim da nemaju svi takvu osobu pored sebe..Moras imati puno srece da bi je pronasao,i ako imas tu srecu,ne pustaj je..Ni slucajno je ne pustaj..
Imam toliko toga da kazem,ali,prosto ne mogu da pronadjem prave reci..Mislim da ni nema dovoljno dobrih reci da opisu ono sto pokusavam da kazem..Uglavnom..S tom osobom bih mogla cutati..I osmesi se slazu dok pricamo kao da se znamo ceo zivot.I reci postanu bespotrebne,jer su slabe da kazu bilo sta.Iznenada se pojavi neko sa kim mozes bas lepo da cutis..A cutati se moze samo sa nekim posebnim <3
1611<3

;))
<3

 

субота, 16. новембар 2013.

Haahaha upravo sam provalila nesto...

Hahahahahha znam da sam predhodni post objavila pre 3 minuta ai ja sam upravo shvatila da se u poslednja tri posta samo izvinjavam zbog neaktivnosti..Strasnoooo..
Evo,svecano obecevam da cu se od sada potruditi da budem mnoogo aktivnija ...
Znate kako...Stvarnooo nikako nisam mogla da stignem,ali eto..Potrudicuu seee...E pa,sada stvarno idem da slusam muzzikuu..
Caooossssssss :*****

Caoo ljudi ;)

Hej,ljudi :)
Odmah da se izvinim sto tek sada pisem..Ali imala sam stvarno puno obaveza a i nesto sam bila bezveze sto se raspolozenje tice pa nisam imala ni inspiracije a ni volje da pisem..Ali,sada sam tu..Ne znam..Evo vec treci mesec kako idemo u skolu..Mislim da niko od nas jos uvek nije svesan toga,prevarilo nas je lose vreme i svi smo jos uvek u septembru..
 Paaaa ovako..
U zadnje vreme upoznala sam se i zblizila sa mnogoo ljudi :)
Tako da sam po tom pitanju potpuno ispunjena.. :)
Imam pored sebe divne ljude,dobre i iskrene prijatelje.. :)
Doslo je i vreme slava,svaki vikend je neka :P
Ja bih danas trebala da idem na slavu,ali me jako mrzi.Sram me bilo.Uzasna sam.
Mislim da cu ja ipak ostati kod tetke..
Sutra cu valjda(KONACNOOO)da izadjem napolje...
Ne znam sta bih jos mogla da kazem..Nista trenutno..
Odoh da slusam muziku..
Cujemo se sutra(stvarno)..
Do tada..Pozzic od Anje ;)
Poseban i iskren pozdrav od mene ima jedna posebna osoba P. koja ce se pronaci prilikom citanja ovog posta..
Paaaaa..Ciaooo ;) <33